Prilagodba djeteta na boravak u jaslicama/vrtiću

Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja i nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim osobama.

Adaptacija, odnosno prilagodba djeteta na jaslice/vrtić je proces tijekom kojeg se dijete prilagođava na novi prostor, odgojitelje, drugu djecu, ritam i pravila vrtića. Kako za većinu djece polazak u jaslice/vrtić predstavlja stres, tako je u tom razdoblju moguće očekivati promjene u djetetovom ponašanju, doživljavanju, odnosno općenito funkcioniranju.

Neka djeca se bez većih teškoća prilagode novim okolnostima, dok je drugoj djeci za prilagodbu potrebno određeno (kraće ili duže) vrijeme. Reakcije na boravak u jaslicama/vrtiću obično se pojavljuju u prvim tjednima boravka, međutim teškoće u prilagodbi mogu se pojaviti i kasnije, iako se prvotno dijete bez teškoća odvojilo od roditelja.

Prvih dana boravka u jaslicama/vrtiću dijete može:

• oštro protestirati
• svoju bespomoćnost izražavati plačem, povlačenjem i pasivnošću
• odbijati kontakt s odgojiteljima ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega
• čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu, igračku (prijelazni objekt)
• odbijati hranu ili slabo jesti (promijeniti navike hranjenja)
• kratko i nemirno spavati (promijeniti navike spavanja)
• izražavati ljutnju na različite načine (vrištati, bacati stvari i sl.)

Roditeljima se preporuča da budu brižni i strpljivi s djetetom u razdoblju prilagodbe jer dijete može biti ljutito i kod kuće, a moguća je i regresija u ponašanju, tj. dijete se može vratiti nekim navikama iz ranije faze razvoja, npr. mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca, odbijanju odvajanja od majke, tepanju i sl.

Sve nabrojane reakcije normalna su ponašanja u situaciji koja je za dijete potpuno nova i nepoznata! Nakon nekog vremena, sve teškoće prilagodbe će proći!

Što može otežati odvajanje?

• zaplakan i nesiguran roditelj
• roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
• roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor

• roditelj treba biti taj koji će s djetetom prolaziti razdoblje prilagodbe na jaslice/vrtić (ne bake, djedovi, dadilje…)
• prvih dana boravka, roditelj treba neko vrijeme biti s djetetom u grupi, a u dogovoru s odgojiteljima napustiti grupu i ostaviti dijete, postupno produžavati vrijeme ostanka u vrtiću te doći po dijete u dogovorenom vremenu
• pozitivnim stavom prema vrtiću
• povjerenjem u osobe koje će se u vrtiću brinuti za dijete
• prije nego dijete krene u vrtić, poželjno je pričati djetetu o tome što će u vrtiću raditi, koga će sve upoznati, koliko će tamo boraviti…
• pokazati djetetu prihvaćanje i razumijevanje njegovih osjećaja, posebno kad je zabrinuto i uplašeno. Ne govoriti djetetu da ne smije plakati ili da se tako ponašaju male bebe, već mu dopustiti da izrazi svoje osjećaje
• ne davati nerealna obećanja, npr. da će u vrtiću biti jako sretan i da će se odmah sa svima sprijateljiti. Potrebno je naglašavati informacije koje su sigurne, npr. „U vrtiću ćeš se igrati, jesti, spavati, a onda ću ja doći po tebe”, ”Upoznat ćeš drugu djecu” i sl.
• redovitim dovođenjem djeteta u vrtić
• donošenjem stvari uz koju je dijete emocionalno vezano (npr. dude, bočice, gaze, dekice, omiljene igračke i sl.) i uz koju se može umiriti. Takvi objekti olakšavaju prijelaz iz roditeljskog doma u jaslice/vrtić na način da djeci pružaju osjećaj sigurnosti u novoj sredini
• definiranjem aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (npr. „Ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim.“)
• kratkim opraštanjem s djetetom jer dugo opraštanje ostavlja dojam nesigurnosti roditelja što kod djeteta izaziva osjećaj nepovjerenja u odgojiteljice i vrtić (pogrešna je ideja da će djetetu biti lakše ako se zaigralo pa nije vidjelo roditelja kad je otišao jer se time ruši djetetovo povjerenje u roditelja)
• naglašavanjem kako će se roditelj obavezno vratiti po dijete (npr. „Doći ću po tebe čim završim posao.“)

Također, ako dijete neke navike nije steklo do polaska u jaslice/vrtić, nove navike ne bi trebalo uvoditi upravo u vrijeme polaska u vrtić jer su odvajanje od roditelja i uspješna prilagodba na jaslice/vrtić najvažniji razvojni zadatak za dijete (npr. ako se još nije počelo s odvikavanjem od pelena, iako je dijete za to zrelo, ne treba započinjati s tim u vrijeme polaska u jaslice/vrtić).

Potrebno je naglasiti kako prilagodba nije gotova kada dijete prestane plakati, već onda kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i stavove o vrtiću.

Zadržite pozitivan stav prema vrtiću!

Razgovarajte s djetetom o vrtiću s veseljem i iščekivanjem – ali to zaista i mislite.

Odgojitelje i stručne suradnike prihvatite kao saveznike, informirajte ih o djetetovim navikama spavanja i hranjenja, bitnim medicinskim podacima i sl. jer je u ovoj dobi još uvijek važnije da se ustanova prilagođava djetetu, a ne dijete ustanovi.

Pripremite se na činjenicu da odgoj svog djeteta, u određenoj mjeri, prepuštate profesionalcima – što može biti izvor straha, tjeskobe, ljutnje…

Pronađite način kako se nositi sa spomenutim osjećajima koji Vas mogu ometati u Vašem svakodnevnom funkcioniranju (npr. razgovarajte s osobom od povjerenja, odvojite malo vremena za svoja mala zadovoljstva – odlazak frizeru, odlazak u teretanu, provodite kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom kada nije u vrtiću – na izletima, u igrama i sličnim aktivnostima).

Imajte na umu da je vrtić mjesto igre i zabave i mjesto gdje Vaše dijete razvija nove vještine i znanja. Svojim pozitivnim stavom prema vrtiću i brigom o svojim osjećajima pomoći ćete svom djetetu u nošenju s emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti.

Ako primijetite kako poteškoće u prilagodbi Vašeg djeteta na jaslice/vrtić traju dulje ili su intenzivnije, nego ste Vi očekivali, možete se obratiti stručno-razvojnoj službi DV Čarobni pianino te razgovarati s psihologinjom.

Stručno-razvojna služba na raspolaganju Vam je i u ostalim Vašim potrebama.

Veselimo se budućoj suradnji!